PRIJEDOR - Utisak koji su fudbaleri Rudar Prijedora u prvoj ovogodišnjoj provjeri
vidljivoj javnosti na ovim prostorima, pred nastavak prvenstva Premijer lige
BiH, sa Gorazdom Mihajlovim na klupi, a i sva ostala događanja na utakmici i
Novoj Topoli, gdje su doživjeli poraz od prvoligaša Republike Srpske Kozare iz
Gradiške (0:1) ne daje previše optimizma njihovim simpatizerima.
Do znanja je to
dala navijačka grupa "Alkoohol bojs", koja nije krila ogorčenje, a
posegnula je i za prekidom susreta željeći da skrene pažnju svojim ljubimcima
da se tako ne mogu boriti za "zeleno-crni" dres kluba svijetle
tradicije.
Međutim, čini se
da to i nije pravi put i adresa na koju su se obratili. Ne treba sumnjati da su
momci pomenutog novog šefa stručnog štaba, sa kojim je došao i kondicioni
trener Borče Lazarov, dobro iskoristili dvonedjeljnji boravak u Makarskoj (Hrvatska)
po pitanju rada na fizičkoj spremi. Drugo je pitanje da li su četiri odmjeravanja
snaga (tri na vještačkoj podlozi) sa, uz dužno poštovanje fudbalskom sportu
naših susjeda čija se reprezentacija plasirala na ovogodišnje Svjetsko
prvenstvo u Brazilu, rivali domaćih trećeligaša, pa i jedan iz županijskog
stepenika bili pravi za člana bh. elite.
Problem bi, da se
naslutiti, mogla da predstavlja realizacija. Učinili su Prijedorčani sve ne
bili privoljeli na povratak svog bivšeg napadača Harisa Handžića, ali nisu uspjeli
u toj namjeri. Koliko bi im dobro došao, vidi se po činjenici da je za klub
koji je odabrao, banjalučki Borac, odmah protiv mrkonjićke Slobode (5:0) dva
puta zatresao mrežu. Ovako, iako se još najavljuje dolazak jednog špica, od "dvojca"
jesenas najefikasnijih igrača vremešnog Borislava Mikića i Lazara Vidića,
prvopomenuti nije odmah otišao na Jadransko more, a drugopomenuti je povrijeđen.
Oči će ponajviše biti uprte u novog kapitena, povratnika iz mostarskog
Zrinjskog Vedrana Kantara.
Takođe, pored
neuigranosti i još "teških nogu" na teškom terenu, realno se treba
zapisati i da li dobar dio prvotimaca koji se dali "doprinos" da se u
nastavak takmičenja krene sa pozicije 14. jedne iznad dvije koje vode u niži
rang (sa skromnih 15 bodova iz 19
odigranih kola) i u stanju da pruži više, bar u ovom trenutku, a, možda,
nažalost i do kraja, takođe teške trke u borbama za svaki bod. Svojom klupskom
politikom koja se ponajbolje ogleda u neopravdanim smjenama trenera "rudari"
sa Sane su sebe doveli tu gdje jesu. Nisu se baš ni njihove pristalice previše
protivile odlukama Upravnog odbora.
Trebalo je čini
se imati malo više strpljenja, jer i Dragan Radović u mnogo težim finansijskih
okolnostima osvojio 18 bodova u polusezoni, a pod ugovorom, "otpušten".
Nije Prijedorčanima valjao ni Velimir Stojnić, pristigao u "rasulu",
a čovjek koji je bio na pravom putu da postavi sistem vrijednosti. Pa ni
fudbalsko ime poput Vlade Čapljića, izuzetan radnik Slobodan Starčević, a
odlazak Borisa Gavrana, koji je rekordnih 53 puta sjedio na klupi od kako se
petu sezonu nadmeću najvišem stepenu, samo je nastavak te uvedene prakse.
Ipak, nije vrijeme
za previše emocija, već prevashodno više
nego ikada potrebno jedinstvo. Ono nedostaje Rudar Prijedoru u svim segmentima
rada, jer nije tajna da je bilo nesuglasica, kako u rukovodstvu, tako i među
igračima. Ukoliko želi da stigne do željenog cilja, opstanka, moraće da smognu
snage da djeluju kao jedna prava porodica. To se prije svega odnosti na igrački
kadar koji, uz podršku svih, mora da pruži i više od svog maksimuma. Samo tako,
bez trzavica, priča, viđena u sličnim režijama i prethodne dvije sezone, imaće
ponovo pozitivan epilog, a potom se mora napraviti iskorak da se takvi
scenariji više ne bi ponavljali.
Nenad Đerić
Нема коментара:
Постави коментар