PALE - Novi košarkaš ruskog Planet univerziteta Paljanin Aleksandar Baričanin, tvrdi da je bio iznenađen kada je dobio ponudu ekipe iz Uhte, ali i da se nijednog trenutka nije dvoumio da li će je prihvatiti.
Ruski poziv još više dobija na značaju ako se zna da Baričanin tek za tri dana postaje punoljetan. Košarkom se bavi od 2007. godine, a prve korake napravio je u paljanskom klubu "Tri poena". Posljednje dvije sezone talentovani Aleksandar branio je boje sarajevske Bosne, u kojoj je pokazao raskošni talenat i natjerao mnogobrojne skaute širom Evrope da "bace oko" na njega.
Sa "studentima" je osvojio titulu vicešampiona BiH, Memorijalni turnir "Haris Brkić", na kojem je u finalu savladana ekipa Partizana, te drugo mjesto na smotri "Jozo +8", na kojoj su on i saigrači zaustavljeni protiv jake Cibone. Baričanin je dizao pehar i na "Basketball cupu Ilijaš", te "Ilidža kupu", učestvovao je na mnogobrojnim takmičenjima u okruženju, a može se pohvaliti i prvim mjestom na uličnom basketu u svom gradu.
Zakucavanja su postala i zaštitni znak 206 centimetara visokog krilnog centra, koji će, bez sumnje, sa istom praksom nastaviti i u ruskoj Prvoj ligi.
- Kada sam dobio ponudu, zaista sam bio iznenađen. Ljudi iz Rusije su do mene došli na preporuku jednog od mojih bivših trenera sa Pala. Krajem mjeseca ću otputovati u Uhtu gdje ću potpisati ugovor, najvjerovatnije na četiri godine. Uslovi koji su mi ponuđeni fantastični su i zaista sam prezadovoljan - istakao je Baričanin.
Kao i većina tinejdžera, tada 11-godišnji Aleksandar svoje idole tražio je u likovima iz filmova. I našao ih je u "Zemlji košarke":
- U tom periodu često sam gledao taj dokumentarni film. Bio sam oduševljen igrama Vlade Divca, Saše Đorđevića i ostalih. Kao mali oponašao sam njih dvojicu, a uz sve to Bog mi je dao visinu, tako da nije bilo teško izabrati sport kojim ću se baviti - dodao je mladi Paljanin.
Od aktivnih igrača Aleksandrov idol je ikona San Antonio Sparsa, Tim Dankan. Kako sam Baričanin priznaje, jednoga dana volio bi da i on zaigra u dresu košarkaškog giganta:
- Ovo je odlična stvar za mene što idem u Rusiju i što ću postati član Planet univerziteta. Smatram da je to jedna stepenica više u mojoj karijeri i da ću tamo dodatno napredovati. Trudiću se i vrijedno trenirati. Volim ovaj sport i svim srcem težiću ka napretku. Želja mi je da jednog dana nosim dres evropskih velikana CSKA, Partizana ili Panatinaikosa.
Iako je svjestan da su pred njim najveći izazovi, talentovani krilni centar rado se sjeća onoga što je do sada napravio:
- Postoji zaista mnogo meni dragih utakmica koje ću još dugo pamtiti. Jedna od najdražih mi je ona protiv Leotara, kada sam imao dabl-dabl učinak. Takođe, uvijek ću se rado sjećati duela u Prijedoru, kada sam trojke šutirao pet od šest.
Da se sve obaveze u životu mogu uskladiti, potvrđuje i primjer Aleksandra Baričanina. Iako se maksimalno predao treninzima i košarci, nije zapostavio ni školu. Završio je tri razreda srednje, a posljednji, četvrti upisaće vanredno zbog odlaska u daleku Rusiju.
- Što se tiče mog daljnjeg školovanja, moj novi klub će mi plaćati stipendiju i školovanje tako da ću tamo upisati fakultet. Želim da pored košarke budem i fakultetski obrazovan, tako da ću nastaviti da se posvetim tome. Ovo će biti velika promjena za mene, ali to je život profesionalnog sportiste. Sigurno da će mi najviše nedostajati moja porodica kao i prijatelji - zaključio je Baričanin.
Ruski poziv još više dobija na značaju ako se zna da Baričanin tek za tri dana postaje punoljetan. Košarkom se bavi od 2007. godine, a prve korake napravio je u paljanskom klubu "Tri poena". Posljednje dvije sezone talentovani Aleksandar branio je boje sarajevske Bosne, u kojoj je pokazao raskošni talenat i natjerao mnogobrojne skaute širom Evrope da "bace oko" na njega.
Sa "studentima" je osvojio titulu vicešampiona BiH, Memorijalni turnir "Haris Brkić", na kojem je u finalu savladana ekipa Partizana, te drugo mjesto na smotri "Jozo +8", na kojoj su on i saigrači zaustavljeni protiv jake Cibone. Baričanin je dizao pehar i na "Basketball cupu Ilijaš", te "Ilidža kupu", učestvovao je na mnogobrojnim takmičenjima u okruženju, a može se pohvaliti i prvim mjestom na uličnom basketu u svom gradu.
Zakucavanja su postala i zaštitni znak 206 centimetara visokog krilnog centra, koji će, bez sumnje, sa istom praksom nastaviti i u ruskoj Prvoj ligi.
- Kada sam dobio ponudu, zaista sam bio iznenađen. Ljudi iz Rusije su do mene došli na preporuku jednog od mojih bivših trenera sa Pala. Krajem mjeseca ću otputovati u Uhtu gdje ću potpisati ugovor, najvjerovatnije na četiri godine. Uslovi koji su mi ponuđeni fantastični su i zaista sam prezadovoljan - istakao je Baričanin.
Kao i većina tinejdžera, tada 11-godišnji Aleksandar svoje idole tražio je u likovima iz filmova. I našao ih je u "Zemlji košarke":
- U tom periodu često sam gledao taj dokumentarni film. Bio sam oduševljen igrama Vlade Divca, Saše Đorđevića i ostalih. Kao mali oponašao sam njih dvojicu, a uz sve to Bog mi je dao visinu, tako da nije bilo teško izabrati sport kojim ću se baviti - dodao je mladi Paljanin.
Od aktivnih igrača Aleksandrov idol je ikona San Antonio Sparsa, Tim Dankan. Kako sam Baričanin priznaje, jednoga dana volio bi da i on zaigra u dresu košarkaškog giganta:
- Ovo je odlična stvar za mene što idem u Rusiju i što ću postati član Planet univerziteta. Smatram da je to jedna stepenica više u mojoj karijeri i da ću tamo dodatno napredovati. Trudiću se i vrijedno trenirati. Volim ovaj sport i svim srcem težiću ka napretku. Želja mi je da jednog dana nosim dres evropskih velikana CSKA, Partizana ili Panatinaikosa.
Iako je svjestan da su pred njim najveći izazovi, talentovani krilni centar rado se sjeća onoga što je do sada napravio:
- Postoji zaista mnogo meni dragih utakmica koje ću još dugo pamtiti. Jedna od najdražih mi je ona protiv Leotara, kada sam imao dabl-dabl učinak. Takođe, uvijek ću se rado sjećati duela u Prijedoru, kada sam trojke šutirao pet od šest.
Da se sve obaveze u životu mogu uskladiti, potvrđuje i primjer Aleksandra Baričanina. Iako se maksimalno predao treninzima i košarci, nije zapostavio ni školu. Završio je tri razreda srednje, a posljednji, četvrti upisaće vanredno zbog odlaska u daleku Rusiju.
- Što se tiče mog daljnjeg školovanja, moj novi klub će mi plaćati stipendiju i školovanje tako da ću tamo upisati fakultet. Želim da pored košarke budem i fakultetski obrazovan, tako da ću nastaviti da se posvetim tome. Ovo će biti velika promjena za mene, ali to je život profesionalnog sportiste. Sigurno da će mi najviše nedostajati moja porodica kao i prijatelji - zaključio je Baričanin.
ŽELJA ZA KOŠARKOM JAČA OD SVEGA
S obzirom na to da Aleksandrovo mjesto stanovanja i sportska dvorana u kojoj je trenirao sa Bosnom nisu blizu, ovaj košarkaški talenat dnevno je vozio na desetine kilometara, samo da se dočepa lopte i obruča. Ipak, ni to mu nije predstavljalo problem da bude redovan na treninzima i da mu period proveden u sarajevskom klubu ostane u lijepom sjećanju.
- Period u mom matičnom klubu na Palama, kao i ovaj u Bosni uvijek ću pamtiti. Zaista nije bilo lako svaki dan voziti po nekoliko kilometara, ali morao sam da se naviknem, želja za košarkom bila je jača od svega. Iako je Bosna u zaista teškoj finansijskoj situaciji, čelni ljudi su se uvijek trudili da nam obezbijede sve što nam treba. Zaista su mi pomogli da izrastem u dobrog igrača. Mnogo sam naučio dok sam bio član ova dva kluba. Neizmjerno sam zahvalan na tome - dodao je Aleksandar.
Press RS
Нема коментара:
Постави коментар